Dvorac Cernik Vicekralja Boriča - gdje je trebala početi "Ilirska bajka": vaša sloboda, vaša nezavisnost, vaš mir...

"Zanimljivo je da utvrda koja se u ratne ili stambene svrhe koristila zapravo neprekidno, s izuzetkom nekoliko posljednjih godina, zapravo nema ni jednoga starijeg prikaza. Istodobno utvrde koje su već stoljećima napuštene imaju relativno dobru, a neke i opsežnu dokumentaciju." (Nadilo, B. Utvrde. Građevinar 56,12:775-783, 2004) Zapažanje istoričara o Dvorcu kao objektu namjerno obavijenom velom zaborava, što je karakteristika geostrateški najbitnijih ciljeva...

Umjesto bajke, Iliri su dobili neprijatelja kakvog niko ne zaslužuje: podmuklog, ciničnog, zlog i po svim mjerilima nečovječnog. Neprijatelja koji je, nakon hiljadu godina ljubomornog posmatranja procvata i razvitka Ilirske imperije - uzvišene pretače svih modernih civilizacija - iskoristio prvu priliku da Teutinu Imperiju Svih Imperija sprži i sravni sa zemljom. Taktikom zavadi-pa-vladaj, koja Ilirima ni dan-danas ne pada ni na pamet (a kamoli da je primjenjuju na drugim ljudskim bićima), italijanska "gospoda" od Ilirskog naroda dizajnira "narode-nacije" koje podrugljivo naziva: Srbi (lat. servi, serbi - rob, sluga), Hrvati (lat. cretini, iskv. croatini - kreten, budalina), Bosna (lat.bos+nae - pravi + vo, volina). Tri od tri ne može biti koincidencija, zar ne? Dodate li tome i četvrtog dokazanog neprijatelja, vidjećete šta i oni misle o "svojim" Bošnjacima: tur. bosh+nyak - fukara, beskućnik; izv. boşuna - bijednik; boşluk - čistina, ničija zemlja (pravni status kolonije, lat. terra nullius). Iako Vatikan i njihov pijun Turska danas podmeću da su Bošnjaci turska nacionalna manjina (pravdajući intervencionizam Turske), naziv Bošnjak za državotvorni narod Bosne je u pravnu upotrebu uvela mađarska Kruna, davno prije Otomana: 's' se na mađarskom izgovara 'š' pa Bosnyak kao prvobitni mađarski naziv za stanovnika Bosne znači "osoba iz Bosne"; tako je kod stvaranja bosanske države u XII vijeku, baš kao i svugdje u svijetu, geografska odrednica uzeta za nacionalnu, tj. Bošnjak i Bosanac su međunarodnopravno i sad sinonimi uprkos stalnim spletkama Vatikana i Turske.

  • Izmišljotinama nigdje kraja - u dugim vijekovima što će uslijediti, jedna laž dodavana je navrh druge, te je tako sazidana čitava kula od karata koju i najprostija logika i istina za samo jedan tren mogu srušiti do temelja (npr. da je Bosna međunarodnopravno i dalje (uzurpirana) kraljevina, vidi se iz činjenice da joj je Jajce i dalje glavni grad koji stoga u svim režimima do danas dobija uvijek - najniži pozivni i poštanski broj). Otud tolika teška cenzura u medijima, politici, obrazovanju... Otud i stalno psiho-fizičko mučenje, pritisci da se iselite, suptilne sugestije kroz česte "ankete", "studije", ili čak vic, da je bolje biti živi rob gorepomenutom gospodaru u gospodarevoj kući, negoli polumrtav u svojoj - ili čak mrtav, u cikličnim krugovima pakla kroz koje vas "gospoda" propušta s vremena na vrijeme tek toliko da "ne zaboravite svoje mjesto". Kao kad dreser priteže ovratnik s naoštrenim zupcima oko vrata zatočene zvjeri... Naravno, nije nam Rim jedini geostrateški neprijatelj - ni jednog trenutka ne smije se smesti s uma Njemačka te Britanija (Engleska).
  • "Slavenstvo Balkana", izmišljotina geostratega Vatikana (što je otkrio genijalni istoričar dr. Tibor Živković i to platio glavom). Tamno zeleno označava slavenske jezike među narodima koji su preživjeli užase tokom 4. i 5. v.n.e. od strane divljih slavenskih plemena iz močvara Bjelorusije. Primjetite prekid između tamno zelene i drugih nijansi zelene što znači da su se Slaveni nakon 2 vijeka zlodjela nad Ilirima povukli, baš kao i sva druga plemena koja su vršila invazije na "Balkan". I svi okupatori ostaviše ponešto: Rimljani rudarenje, ali nismo postali Italijani. Carigrad pravoslavlje, ali nismo postali Bizantinci. Otomani islam, ali nismo postali Turci. Habsburgovci arhitekturu, ali nismo postali Austrijanci... Slaveni za sobom ostavljaju tek jezik koji Iliri prihvataju kako bi spasili gole živote. (Slično je, npr., engleski proširen prvo silom po Britaniji, a onda kolonijalizmom i širom svijeta.)  Očita je podvala da smo Slaveni "jezički", tj. da ne bismo bili Iliri na jedini prirodan način - biološki, pa je, vjerovali ili ne, Austro-Ugarska (Vatikan) zakonom zabranila samu riječ Ilir!

istorijske prekretnice

6-9 n.e. III ilirski rat, kog i rimski historičari nazivaju "najtežim koji je Rimsko carstvo ikad vodilo"

1-4 v.n.e. Uništeni veliki ilirski gradovi poput Heduma Castelluma kod današnjeg Visokog

5-6 v.n.e. Slaveni masakriraju i prodaju u roblje 4 miliona (većinu) Ilira. Oni koji su ostali - iz straha prihvate jezik, a oni koji su odvedeni - danas naseljavaju Siriju, Palestinu, Alžir, Maroko...

1054 Raskol kršćanstva na katoličanstvo i pravoslavlje vraća Drini ulogu strateškog separatora

1141 Mađarski Princ Boris Kalamanos (sin Kralja Kalmana), u zamjenu za odustajanje od nasilnog preuzimanja trona, nakon smrti Kralja Bele 1141 dobija u vlasništvo Bosnu, gdje po rimskom dinastičkom pravu osniva državu (Banat) u kojoj postaje Ban odnosno Vicekralj s pravima Kralja, i svoju bosansku dinastiju Kotromanić (lat. coutor+romani, saveznici Rima). Boris vlada nad Bosnom pod vladarskim imenom Borić. Njegov sin Konstantin Kalamanos koji je do tad bio guverner Cilicije (današnja Turska) po smrti Borića vlada Bosnom pod imenom Kulin. Srpski i hrvatski istoričari odani Londonu i Rimu (kreatorima zamke Zavadi-pa-vladaj), vijekovima nastoje cenzurisati istinu da su Borić i Boris ista osoba jer mađarsko porijeklo suvereniteta Bosne poništava pravni zahtjev i Srbije i Hrvatske na Bosnu, čime nestaje i glavni uzrok vječnom sukobu Srba i Hrvata - "indijanaca" Londona i Rima za održavanje Ilira iscjepkanim dakle slabim.

1180 Bizant dovodi marionetu Boričevog sina Kulina koji dopušta ulaz satanistima "Bogumilima" kao test otpornosti katoličanstva koji je Istok postavio Zapadu

1377 Prvo kraljevsko krunisanje nekog pripadnika loze Berislavić: Tvrtka I Kotromanića

1408 Sveti rimski imperator Sigismund masakrom 200-ak oficira (generala i admirala) na Doboru kod Odžaka pripremi teren za Otomane, obezglavivši narod elitocidom koji je eliminisao skoro cjelokupno misleće vođstvo zemlje uključujući veliki broj stratega. Naizgled ničim izazvana, neviđena okrutnost i ritualni masakri koji su prema njemačkim kraljevskim istoričarima trajali nekoliko dana i noći, bili su motivisani nastojanjem Sigismunda da istrijebi Boričevu lozu kao preostali ogranak tada već izumrle Svete mađarske dinastije Arpad (osnivača Mađarske) - pretendenata na oba Sveta carska prijestolja tj. i Rima i Bizanta

1463 Vrhovni bogumil Radič (Radak) sabotira pohod pape Pia II za oslobođenje Bosne tako što, dok papa (navodno) okuplja vojsku u Italiji, sultanu Mehmedu bez borbe prepusti Bobovac s riznicom koji je bio opremljen za 2-godišnju borbu; tako Mehmed s lakoćom uhvati mladog kralja Tomaševića i živog ga odere te pobi maloljetne prijestolonasljednike uključujući Katarininu djecu - što je izvjesnija verzija događaja s obzirom na dokazanu seriju regicida nad Kraljevskom Porodicom Kotromanić te i likvidaciju Princa Berislavića, pa je teško povjerovati da bi nekog od potencijalnih prijetolonasljednika sultan poštedio

1503 Po zlu poznati papa Bordžija naveo bosansko (ilirsko) plemstvo u zamku Husrefu u Sarajevo (navodno na "Sabor" pošto im papa i sultan obećaše priznati statuse ako se samo dođu pokloniti), gdje ih ovaj pokla; potom mu Bordžija luksuznim brodom posla iz Rima par desetaka porodica španskih Sefarda da uzmu islam i, ušančeni u sarajevskim mahalama, budu begovi/vlast; Sarajevo je tako i izgrađeno njima kao sjedište uprave a jasno je i da nisu uopšte bili protjerani iz Španije - to je bio tek izgovor pošto je papi trebala "elita za novac" - uobičajen način u Antici i kasnije za formiranje okupacione uprave metodom "spržene zemlje"

1527 Nakon herojskog otpora na sjeveru i zapadu od preko 70 godina pod prinčevima Berislavićima, Otomani uspostavili prvu upravu Eyalet Bosna, čime po međunarodnom pravu pada Kraljevina odnosno Prinčevat Bosna i nastaje uzurpacija suvereniteta lozi Berislavića

1535 Sultanov unuk Husrev naređuje da se Vojvoda dubočki Stjepan Berislavić zakolje nakon što odbi da abdicira sa tri ilirska trona: Bosne, Hrvatske i Srbije

1700 Vojvoda dubočki Ivan Omerbašić i Biskup primat Bosanski potpisuju istorijsku izjavu o preseljenjima katoličkog stanovništva, gdje je Vojvoda korištenjem svojih insignija iz srednjovjekovne Bosne izveo diplomatski protest, sačuvavši tako pretenziju kraljevske loze od gašenja preskripcijom

1831 Eks-sefardski papist (papini lojalisti) Rizvanbegović nagovara Bosance da izdaju Gradašćevića i čekaju "reforme od sultana"

1925 Eks-sefardski papist Spaho nagovara Bosance da umjesto vraćanja svoje države čekaju "reforme od kralja Karađorđevića"

1995 Eks-sefardski papist A. Izetbegović nagovara Bosance da čekaju pravdu, reforme itd. - "od EU/NATO/marsovaca"

 

ekologija.org

Earthquake prediction & monitoring
Quake Forecast: www.seismo.info


yellowpages.ba


World largest hosting provider